NASLOVNAO BIHAKTUELNODRUZENJAPUTOVANJAAKTIVNOSTI U TOKU GALERIJAKALENDAR PROGRAMAFORUM KONTAKT

Kad sam bio u posjeti u cevabdzinici "Stari Most", prije mjesec dana, vidjeh plakat koji me jako obradovao. To je ustvari bilo obavjestenje da Bosansko Americko udruzenje organizuje put u Williamsburg u Vridziniji. Ne znajuci ni sta je ni gdje je Williamsburg, odlucih da kupim kartu jer je BAU tokom svog rada dokazalo da organizuje veoma kvalitetna putovanja. Mislim se " Gdje su bili toliko dugo". Odmah sam u firmi regulisao da mi omoguce slobodne dane na taj datum.

Na dan putovanja stizem u prostorije udruzenja u Astoriji oko 6:00 ujutro. Mislim se rano je ali na moje iznenadjenje vecina putnika je vec bila pristigla. Oko 6:30 broj prisutnih je vec bio blizu 40. Cekajuci autobus ispred udruzenja ugledasmo jedan veoma lijep i komforan ljubicasti autobus kako nam se polako blizi kroz uske ulice Astorije.

Nakon ukrcavanja autobus krece u pravcu BQE autoputa. Ljubazni vozac nam nedugo zatim staje u Bruklinu da pokupimo jos dva putnika bez kojih se put ne bi mogao zamisliti; Skendu - koji je svojim glasnim mogusnostima pratio muziku izvrsno tokom cijelog puta, i Mirzu - koji nam je podmladio sastav. Na putu kroz "Staten island", neumorni Salkan i njegov sincic Edo uzimaju harmonike, i pocinju vesti nase Bosanske sevdalinke. Atlantic Express Autobus odjednom postaje "Bosna Sevdah Bus". Svanuse osmijesi na licima Bosanaca i svi zapjevasmo u isti glas. Zelio bih istaci nekolicinu onih koji su se istakli svoj divnim glasnim sposobnostima: Zlatku, Naimu - koj je cak iz Filadelfije dosla da bi nam se pridruzila, Seju Makotu i naravno Sekija. Prolazimo kroz New Jersey a sevdah ne posustaje. Negdje na putu kroz Pensilvaniju, Salkan odluci da se odmori. Dok se nisu pjevaci ohladili Nermin uzima gitaru, i nastavlja svirati Bosanske Melose, uz pratnju neumornih glasova. Prolazimo Baltimore i Washington DC, a pjesma uzivo ne staje. Ujednom trenu Sejo mi govori " Pa zar je moguce da smo prevalili toliki put. Ja imam osjecaj ko da smo tek posli."

Prolazeci kroz Virdzinju, Nihad i Nermin se obracaju putnicima sa obavjestenjem da ce se napraviti pauza od nekoliko sati u gradu Richmond u Vriginji. Izlazimo u Richmond i svi zajedno krecemo prema Capitol Hillu grada Richmonda. Bila je to prilicno duga ruta. Posebno su me prijatno iznenadile nase najstarije dame "Zineta" i "Selma", koje su odlucile da krenu sa nama uprkos dugom putu kojeg je trebalo prepjesaciti. Razgledamo prelijepu bjelu zgradu, slikamo se i na kraju idemo u glavnu ulicu Richmonda gdje su se nalazili restorani. Nakon vecere se sastajemo na dogovorenoj destinaciji i krecemo prema poslijednjoj destinaciji, u grad Williamsburg.

Vodstvo puta organizira prostoriju gdje se moze sjesti i nastaviti festa uz muziku. Mladja raja se pobrinula da donese hranu i pice, a "Haza" kao i uvjek, iznosi suho meso i sir, da raja malo zamezi. Nakon sto su se putnici raskomotili, svi silaze u prostorije da nastave sa pjesmom. Gledam svakog pojedinacno, a niko od prisutnih ne izgleda umorno. Salkan uzima harmoniku i sevdah se nastavlja. Munira zapocinje kolo a drugi joj se pridruzuju. Dernek je trajao do malo poslije ponoci. Vidjelo se zadovoljstvo u ocima Bosanaca kad su krenuli ka svojim komotnim sobama.

Ujutro oko 8:00 se sastajemo na dorucku i uz kifle, voce i kafu caskamo i pricamo o putu i sta nas ocekuje. Po planu rukovodstva u 9:00 krecemo prema starome Williamsburgu. Autobus staje u centar grada, i svi zajednicki krecemo u setnju i obilazak grada. Gradjani Williamsburga su odjeveni u stare Britanske nosnje i mogu se primjetiti Britanske zastave na svakom koraku. Upoznajemo nama novu kulturu; njihove alatke, odjecu, muzicke instrumente itd.

Slijedeca destinacija je bila Jamestown, gdje su se iskrcali prvi Evropski brodovi. U 15:00 casova odlucismo da krenemo prema kuci. Neumorni Salkan podize harminiku i opet smo u Bosna Sevdah Busu. Prolazimo drzave uz pjesmu. Kao i poslije svakog druzenja, izgleda mi kao da su putnici tuzni sto idu kuci. Blizu Filadelfije stajemo da se oprostimo sa "Naimom". U Bruklinu se oprastamo od Skende i Mirze, a oko 22:00 sata stizemo u Astoriju.

Svi su umorni ali ne izgledaju tako. Vidi im se u ocima da bi mogli oni na jos jedno putovanje. Ali nek se ne brinu. Dok god je naseg udruzenja, biti ce i zabava i muzike i putovanja. Lijepo je bilo vidjeti sve nase Bosance kako pjevaju i druze se kao da su jedno. Sve pohvale rukovodstvu BAU na jos jednom uspjesnom potezu.